U okviru razgovora u povodu objavljivanja djela „Šta je etika“, norveškog filozofa i etičara Anrea Johana Vetlesena (Oslo, 1960.), u Bosni i Hercegovini, prvo u Sarajevu, a zatim na Univerzitetu u Tuzli, u organizaciji Filozofskog fakulteta i Odsjeka za filozofiju i sociologiju, u prepunom velikom amfiteatru, uz prisustvo zapaženog broja studenata i profesora, upriličen je svojevrsni dijalog u cilju afirmacije filozofsko-etičke misli, s jende, kao i jedne šire promocije i elaboracije, djela ovog filozofa (koje je prevedeno na naš jezik), s druge strane.

Pored profesora sa Univerziteta u Tuzli i Univerziteta u Sarajevu, jedan od ključnih promotera Vetlesenovog djela bio je i prof. dr. Šefket Krcić, redovni profesor Univerziteta u Novom Pazaru, koji je vrlo nadahnuto govorio o humanističkim aspektima djela norveškog filozofa Vetlesena, kao i o njegovom moralnom vezivanju za bosansku državu i građane ove zemlje, a posebno za vrijeme zloglasne sprsko-crnogorske agresije u periodu od 1992-1995. godine. Ovdje ćemo se sumarno osvrnuti na izlaganje profesora Krcića: 

- Filozof dr. Š. Krcić, u svom izlaganju se posebno osvrnu na samu ideju Vetlesenovog retoričkog pitanja „Šta je etika“, a zatim je izložio kritičku recepciju zapažanja od strane dr. Rasima Muratovića, Vetlesenove etičke koncepcije, koja je publicirana u knjizi „Zlo i ljudsko bivstvovanje u djelu A. J. Vetlesena“. Obje knjige su objavljene koncem 2014. godine u Sarajevu, pri Izdavačkoj djelatnosti, Instituta za istraživanje zločina i međunarodnog prava. 

Sandžački filozof dr. Š. Krcić, je promišljao premisu, da se o etici najviše govori upravo u ne-etičnom vremenu, tj. u vremenu zla i nepravde. Zatim, dalje je podsjetio na moguće paralele iz povijesti etičke misli Bosne i Hercegovine, u smislu ideje dobrih namjera. U tom kontekstu, filozof Š. Krcić je naveo jednu važnu činjenicu iz povijesti etike i ljudskih prava, da je prije 552. godine, tj. 1463. u selu Milodražu, kraj Kiseljaka, Sultan Mehmed Fatih II, uručio je univerzalnu povelju o ljudskim pravima i slobodama, o ispoljavanju vjere katoličkom svećeniku Fra Anđelu Zvizdoviću. Ova činjenica svjedoči, o veoma dugoj tradiciji postojanja etičke misli u državi Bosne i Hercegovine, koja je bitno utjecala na razvoj tolerancije međuljudskih odnosa. Zatim je dalje ukazao, na fenomene Pruščakove epohalne misli, koji je umro prije 400 godine, tj. 1615. g., a koji je prema Krcićevom ubjeđenju predvidio tragičnu sudbinu, svoje zemlje Bosne. Dalje, ovaj filozof je ukazao na postojanje i razvoj etičke misli u Bosni i Hercegovini, od Mustafe Ejubovića, Uskofija, Mehmeda Bošnjaka, Bašeskija, dr. Safveta Bega-Bašagića (prvog doktora nauka u BiH), dr. Nerkeza Smailagića, akademika Muhameda Filipovića, akademika Arifa Tanovića, dr. Rasima Muminovića, akademika dr. Ferida Muhića, akademika Envera Halilovića i drugih etičara ove zemlje. Takvo razmišljanje upućuje na konstruktivni dijalog.

Osvrćujući se na Vetlesenovo djelo, filozof Krcić je iznio niz kritičkih zapažanja u afermativnom smislu riječi, u svim poglavljima, počevši od antičkog doba do danas. U toj analitičkoj recepciji, prema njemu, Vetlesen je iz daljine mnogo relevantnije vidio događaje u Bosni, kao i izvršio razumijevanje pravde i nepravde, zatim ukazao na moralno i nemoralno, multikulturalnost i univerzalnost, koji su bitno utjecali na izgradnju i razumijevanje etičke koncepcije, zla i nepravde na paradigmi genocida nad Bošnjacima u Srebenici 1995. godine, krvavom događaju, pred koji je svijet zatvorio oči. Na taj način, A. J. Velesen, kao ugledni Habermasov učenik i sljedbenik, je zaslužio poštovanje od Univerziteta u Tuzli, koji mu je priredio ovaj skup, kao i države Bosne i Hercegovine.

Nakon održavnog ovog filozofskog simpozija, prof. dr. Šefket Krcić i prof. dr. Rasim Muratović, su posebno vodili dijalog sa filozofom Vetlesenom, o raznim aspektima njegove i Habermasove misli, i opće o filozofskoj misli u Norveškoj, kao i unapređenju suradnje univerzitetskih profesora iz Norveške, sa profesorima i znanstvenicima iz Bosne i Hercegovine i Sandžaka.

(za IUNP) Dr. Izet Šabotić,   Univerzitet u Tuzli

Tuzla, 30. maj 2015. g.